Inside The Black Cube
//višegodišnji online i offline projekt na temu kontrole uma koji se realizira kroz suradnju s vizualnim umjetnicima //
// produkcija novih radova //
// radionice IoT (Internet of Things) //
Idealan galerijski prostor u doba modernizma bila je „bijela kocka“. Članovi umjetničkih škola i grupa poput Bauhausa i De Stijla preferirali su estetiku bijelih zidova galerije kvadratnog oblika, diskretne stropne rasvjete te ulaštenih podova neutralnih boja. Smatrali su kako minimalizam i bjelina zidova smanjuju mogućnost distrakcije promatrača nepotrebnim detaljima. Istovremeno, bijeli galerijski zidovi predstavljali su svojevrstan okvir izloženim umjetničkim radovima i bili njihov integralan dio, kao što je bijeli obrub bio integralan dio ondašnjih crno-bijelih fotografija. I dan danas mnogi će umjetnici odabrati upravo „white cube“ galeriju, kao najpoželjniji prostor prezentacije svojih radova, jasno dajući do znanja posjetitelju kako je, ušavši u galerijski prostor, pristao na drugačija pravila od onih koja vrijede u vanjskom svijetu. Ovakvu estetiku kritizirao je Brian O’Doherty u svojoj knjizi „Inside The White Cube“, rugajući se modernističkim elitističkim tendencijama odvajanja umjetnosti od života, koju kontekst bijele kocke, bez sumnje, omogućuje. Ovakva „mise-en-scene“ pridaje umjetnosti, smatra O’Doherty, gotovo sakralne kvalitete, sugerirajući posjetitelju da je suučesnik ili višak, izazivajući u ovog drugog osjećaje strahopoštovanja pred svetošću izloženih radova. Za njega je „bijela kocka“ galerijskog prostora simbol čitavog dvadesetostoljetnog društva izgubljenog u artificijelosti i odvojenosti od prirode. Ona je izraz ultimativnog socijalnog, financijskog i intelektualnog snobizma, toliko tipičnog za modernizam. Bijela kocka nije nimalo neutralna; ona je tek iluzija neutralosti, smatra O’Doherty. Štoviše, ona predstavlja sponu između umjetnosti i elitnih recipijenata, ostavljajući sve one Druge van njenog svetog prostora.
Naziv projekta Inside The Black Cube parafraza je i ponavljanje O’Dohertyja s ironijskim odmakom. „Black cube“ virtualan je galerijski prostor. Kao što bijeli zidovi galerije odvajaju svijet umjetnosti od ostatka svijeta, tako i „crna kocka“ – prizivajući kućište računala ili, pak, njegov ekran – implicira distinkciju između stvarnog i virtualnog. No, za razliku od bijelih zidova kojima su bauhausovci omogućavali neometanost umjetničkog doživljaja, izolirajući se u bijelu kocku bez mogućnosti distrakcije, u našoj je crnoj kocki distrakcija dobrodošla. Ona je, dapače, inherentna virtualnom svijetu i neizostavni je dio internetske umjetnosti. Manipulacija recipijentima, odvraćanje pažnje, sugestibilnost potaknuta specijalnim vizualnim efektima te poigravanje s percepijom promatrača, samo su neke od „sposobnosti“ naše crne kocke. Prostor je to kontrole uma uz pomoć umjetnosti.
Nedavna su neurološka istraživanja na miševima pokazala kako je tehnologijom hologramskog modulatora – bljeskovima svjetla – moguće kontrolirati neurone u mišjem mozgu. Njihovim se potiskivanjem ili aktiviranjem te stvaranjem određenih moždanih obrazaca, repliciraju određeni osjeti, zaključili su znanstvenici, pri čemu vjeruju kako će u bliskoj budućnosti moći copy-pasteati moždane aktivnosti čovjeka, editirati njegovu memoriju, brisati bol, te insertirati nepostojeće slike u mozak. Ono što je donedavno ulazilo u sferu znanstvene fantastike, postat će, izvjesno je, naša stvarnost, a primjena ove tehnologije otvara čitav niz etičkih pitanja vezanih uz njen doseg, mogućnosti i načine (zlo)uporabe.
Projekt Inside The Black Cube zamišljen je kao višegodišnji online i offline projekt, a glavna njegova aktivnost suradnja je s vizualnim umjetnicima u kontekstu produkcije novih radova na temu kontrole uma i poigravanja s percepcijom stvarnosti te varljivosti čovjekovih osjetila.
Mihael Giba prvi je od umjetnika čije radove predstavljamo u sklopu projekta Inside The Black Cube. Predstavlja se s istoimenim radom – Inside The Black Cube, kojim umjetnik manipulira percepcijom svojih recipijenata, aludirajući tako na hologramske umetke koje će u bliskoj budućnosti biti moguće unijeti u ljuski mozak. To su one slike, emocije i iskustva koja, kao takva, nikad nisu zaista bila organski prisutna u tretiranog pojedinca, već predstavljaju tek surogat – artificijelno iskustvo nikad doživljeno, a jednako stvarno kao da jest. Pomoću prijenosnog EEG sustava, Giba će pratiti moždane aktivnosti i reakcije promatrača, prilagođavajući tako umjetnički sadržaj različitim moždanim valovima i stvarajući optimalno okruženje za insertiranje željenih informacija ili emocija u mozgove promatrača. Fokus će biti na radu sa stvarnim ljudima /testna skupina od 5 osoba/, pri čemu će pratiti i evidentirati utjecaj slika na osobe iz testne skupine te kreirati vizualne mape za izazivanje stanja smirenosti, uznemirenosti, koncentracije ili dekoncentracije i sl. Te će mape autor kreirati na temelju podataka koje je dobio od „dobrovoljaca“ iz testne skupine. One će biti dostupne svim posjetiteljica projekta Inside The Black Cube, koji će i sami moći ispitati utjecaj umjetnikovih fantazmagoričnih asemblaža na vlastitu psihu i emocije.
Dobrodošli u Crnu kocku!
///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
Autorica projekta: Mirna Rul, nezavisna kustosica
Suradnik na projektu, autor rada „Inside The Black Cube“, te autor i voditelj radionice IoT: Mihael Giba, vizualni umjetnik
Suradnica i predavačica na radionici IoT: Ana Bogdanić, klinička psihologinja
Projekt je podržalo Ministarstvo kulture i medija RH.
// produkcija novih radova //
// radionice IoT (Internet of Things) //
Idealan galerijski prostor u doba modernizma bila je „bijela kocka“. Članovi umjetničkih škola i grupa poput Bauhausa i De Stijla preferirali su estetiku bijelih zidova galerije kvadratnog oblika, diskretne stropne rasvjete te ulaštenih podova neutralnih boja. Smatrali su kako minimalizam i bjelina zidova smanjuju mogućnost distrakcije promatrača nepotrebnim detaljima. Istovremeno, bijeli galerijski zidovi predstavljali su svojevrstan okvir izloženim umjetničkim radovima i bili njihov integralan dio, kao što je bijeli obrub bio integralan dio ondašnjih crno-bijelih fotografija. I dan danas mnogi će umjetnici odabrati upravo „white cube“ galeriju, kao najpoželjniji prostor prezentacije svojih radova, jasno dajući do znanja posjetitelju kako je, ušavši u galerijski prostor, pristao na drugačija pravila od onih koja vrijede u vanjskom svijetu. Ovakvu estetiku kritizirao je Brian O’Doherty u svojoj knjizi „Inside The White Cube“, rugajući se modernističkim elitističkim tendencijama odvajanja umjetnosti od života, koju kontekst bijele kocke, bez sumnje, omogućuje. Ovakva „mise-en-scene“ pridaje umjetnosti, smatra O’Doherty, gotovo sakralne kvalitete, sugerirajući posjetitelju da je suučesnik ili višak, izazivajući u ovog drugog osjećaje strahopoštovanja pred svetošću izloženih radova. Za njega je „bijela kocka“ galerijskog prostora simbol čitavog dvadesetostoljetnog društva izgubljenog u artificijelosti i odvojenosti od prirode. Ona je izraz ultimativnog socijalnog, financijskog i intelektualnog snobizma, toliko tipičnog za modernizam. Bijela kocka nije nimalo neutralna; ona je tek iluzija neutralosti, smatra O’Doherty. Štoviše, ona predstavlja sponu između umjetnosti i elitnih recipijenata, ostavljajući sve one Druge van njenog svetog prostora.
Naziv projekta Inside The Black Cube parafraza je i ponavljanje O’Dohertyja s ironijskim odmakom. „Black cube“ virtualan je galerijski prostor. Kao što bijeli zidovi galerije odvajaju svijet umjetnosti od ostatka svijeta, tako i „crna kocka“ – prizivajući kućište računala ili, pak, njegov ekran – implicira distinkciju između stvarnog i virtualnog. No, za razliku od bijelih zidova kojima su bauhausovci omogućavali neometanost umjetničkog doživljaja, izolirajući se u bijelu kocku bez mogućnosti distrakcije, u našoj je crnoj kocki distrakcija dobrodošla. Ona je, dapače, inherentna virtualnom svijetu i neizostavni je dio internetske umjetnosti. Manipulacija recipijentima, odvraćanje pažnje, sugestibilnost potaknuta specijalnim vizualnim efektima te poigravanje s percepijom promatrača, samo su neke od „sposobnosti“ naše crne kocke. Prostor je to kontrole uma uz pomoć umjetnosti.
Nedavna su neurološka istraživanja na miševima pokazala kako je tehnologijom hologramskog modulatora – bljeskovima svjetla – moguće kontrolirati neurone u mišjem mozgu. Njihovim se potiskivanjem ili aktiviranjem te stvaranjem određenih moždanih obrazaca, repliciraju određeni osjeti, zaključili su znanstvenici, pri čemu vjeruju kako će u bliskoj budućnosti moći copy-pasteati moždane aktivnosti čovjeka, editirati njegovu memoriju, brisati bol, te insertirati nepostojeće slike u mozak. Ono što je donedavno ulazilo u sferu znanstvene fantastike, postat će, izvjesno je, naša stvarnost, a primjena ove tehnologije otvara čitav niz etičkih pitanja vezanih uz njen doseg, mogućnosti i načine (zlo)uporabe.
Projekt Inside The Black Cube zamišljen je kao višegodišnji online i offline projekt, a glavna njegova aktivnost suradnja je s vizualnim umjetnicima u kontekstu produkcije novih radova na temu kontrole uma i poigravanja s percepcijom stvarnosti te varljivosti čovjekovih osjetila.
Mihael Giba prvi je od umjetnika čije radove predstavljamo u sklopu projekta Inside The Black Cube. Predstavlja se s istoimenim radom – Inside The Black Cube, kojim umjetnik manipulira percepcijom svojih recipijenata, aludirajući tako na hologramske umetke koje će u bliskoj budućnosti biti moguće unijeti u ljuski mozak. To su one slike, emocije i iskustva koja, kao takva, nikad nisu zaista bila organski prisutna u tretiranog pojedinca, već predstavljaju tek surogat – artificijelno iskustvo nikad doživljeno, a jednako stvarno kao da jest. Pomoću prijenosnog EEG sustava, Giba će pratiti moždane aktivnosti i reakcije promatrača, prilagođavajući tako umjetnički sadržaj različitim moždanim valovima i stvarajući optimalno okruženje za insertiranje željenih informacija ili emocija u mozgove promatrača. Fokus će biti na radu sa stvarnim ljudima /testna skupina od 5 osoba/, pri čemu će pratiti i evidentirati utjecaj slika na osobe iz testne skupine te kreirati vizualne mape za izazivanje stanja smirenosti, uznemirenosti, koncentracije ili dekoncentracije i sl. Te će mape autor kreirati na temelju podataka koje je dobio od „dobrovoljaca“ iz testne skupine. One će biti dostupne svim posjetiteljica projekta Inside The Black Cube, koji će i sami moći ispitati utjecaj umjetnikovih fantazmagoričnih asemblaža na vlastitu psihu i emocije.
Dobrodošli u Crnu kocku!
///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
Autorica projekta: Mirna Rul, nezavisna kustosica
Suradnik na projektu, autor rada „Inside The Black Cube“, te autor i voditelj radionice IoT: Mihael Giba, vizualni umjetnik
Suradnica i predavačica na radionici IoT: Ana Bogdanić, klinička psihologinja
Projekt je podržalo Ministarstvo kulture i medija RH.